Uloga hrvatskog obrtništva kroz povijest
Cehovi u južnoj Hrvatskoj naslanjaju se na tradiciju obrtništva još iz rimskih vremena, kontinuirano sve do danas. Obrtnici sjeverne Hrvatske, stvarajući prvo obrtničke bratovštine, a kasnije cehove, pokazuju u svojoj organizaciji pripadnost srednjeeuropskom prostoru. O ugledu obrtnika govore podaci da davne 1447. godine gradska uprava daje krojačima Gradeca prve privilegije, a godine 1466. hrvatsko-ugarski kralj Matija Korvin daje cehovske privilegije obrtnicima slobodnog kraljevskog Grada Zagreba. Kasnije 1852. godine osnivaju se TRGOVAČKO-OBRTNIČKE KOMORE u Zagrebu, Rijeci i Osijeku.
Obrtni zakon iz 1872., kojim se ukidaju cehovi u Hrvatskoj, dao je povoda zagrebačkoj Obrtnoj komori da 1879. godine sazove sveobrtničku Skupštinu. To je bio prvi uži kontakt obrtnika iz cijele Hrvatske i spoznaja da su im problemi zajednički.
U rujnu 1906. godine održan je u Zagrebu sveobrtnički Sabor, na kojem je odlučeno o osnivanju Saveza udruženja hrvatskih obrtnika, a u travnju 1907. održana je Osnivačka skupština Saveza. Zemaljska vlada, nesklona obrtničkoj slozi, odugovlačila je s priznavanjem Saveza. Tek 1908. Vlada potvrđuje pravila Saveza.
Hrvatski obrtnici su sagradili do Drugog svjetskog rata Obrtni dom, Trgovačko-obrtni muzej, Kraljevsku zemaljsku obrtnu školu, osnivali kulturna društva, a djelovalo je i niz socijalno-humanitarnih, podupirućih i kreditnih organizacija, među kojima, svakako, posebno mjesto zauzima Hrvatski radiša, koji je osnovan 1903. godine.
Godine 1949. donijet je Opći zakon o zanatstvu, koji je ojačao društveni sektor zanatstva, na račun privatnih obrtničkih radnji. Prema odredbama tog Zakona, zanatlije obrtnici se udružuju u Zanatske komore u kojima glavnu riječ vode predstavnici društvenog sektora. Zanatske komore kod nas djeluju sve do 1962. godine, kada su ukinute Zakonom o privrednim komorama. Privatni obrtnici ovim zakonom dolaze na margine gospodarskog života, a sve se više privilegira društveni sektor obrtništva kao temeljni nositelj "male privrede".
Bez ikakve svoje organizacije, početkom šezdesetih godina privatni obrtnici počinju se organizirati kroz klubove i udruženja građana, kao jedinu mogućnost organiziranja, kako bi se održali. Do 1974. godine osnovana su u općinama 64 udruženja. Na obrtnike, kao i na njihova udruženja, gledalo se s nepovjerenjem, a u njihovom pokušaju organiziranja vidjela se obnova kapitalizma.
Godine 1980. obrtnici Hrvatske kao svoju zajedničku organizaciju osnivaju SAVEZ UDRUŽENJA HRVATSKIH OBRTNIKA. Glavninu poslova u Savezu se obavljao volonterski, a služba radila u iznajmljenim prostorima, uz potporu članstva. Udruženja postaju mjesto u kojima se definiraju zahtjevi obrtništva prema Saboru, Vladi i ministarstvima, no obrtnički utjecaj je i dalje gotovo nikakav.
Najznačajnije razdoblje Saveza udruženja hrvatskih obrtnika je razdoblje nakon ostvarene samostalnosti i neovisnosti Republike Hrvatske. Otvorene su široke zakonske mogućnosti za rad i poduzetništvo, koje su se očitovale kroz maksimalnu liberalizaciju otvaranja obrtničkih i drugih radnji, zapošljavanja radnika, mogućnosti obavljanja različitih djelatnosti - sve ono što se unazad nekoliko desetljeća nije moglo niti zamisliti.
Obnoviteljska skupština Hrvatske obrtničke komore održana je 1. srpnja 1994. godine. Tim se činom strukovnoj obrtničkoj organizaciji, nakon više desetljeća, napokon vratio značaj i važnost što su je nekoć imali u hrvatskom gospodarstvu.
Hrvatska obrtnička komora i komorski sustav brzo se razvijaju. Uz HOK na promicanju i zaštiti interesa obrtništva danas djeluje dvadeset područnih komora i 112 udruženja obrtnika. Utemeljeni su cehovi, kao oblici strukovnog organiziranja obrtnika. Potiče se nastupanje obrtnika na brojnim sajmovima u zemlji i inozemstvu. Osnovana je Savjetodavna služba gdje obrtnici dobivaju pravne, financijske i tehničko-tehnološke savjete prilikom osnutka i vođenja obrta.
Opravdani višegodišnji zahtjevi obrtnika za promjenama u poreznoj politici, u zakonskim aktima vezanim za problematiku poslovanja obrtnika, kao i sustavu strukovnog obrazovanja za obrtnička zanimanja, naišli su na otvorena vrata. Komora postaje aktivan partner Vladi i nadležnim ministarstvima. Na inicijativu HOK-a izrađene su Izmjene i dopune Zakona o obrtu i na temelju tog zakona doneseno je niz pravilnika; usvojeni su prijedlozi za nužnim izmjenama u strukovnom obrazovanju. Zahvaljujući povoljnijem zakonskom okruženja i poticajnim mjerama, zamjetan je porast broja obrta i novih investicija, kao i povećani izlazak obrtnika na strana tržišta.
Otvaranjem svog prvog međunarodnog ureda u Bruxellesu, u zgradi sjedišta Europske udruge obrtnika, malih i srednjih poduzetnika – UEAPME, HOK je učinio veliki korak na promicanju poslovne suradnje hrvatskih obrtnika sa tržištem Europske unije.
